Postoji li veza između pasivnog slušanja glazba klasika i inteligencija? Ovaj problem je bio predmet mnogih rasprava i znanstvenih studija u 1990. Godine 1993, profesor psihologije na Sveučilištu Oshkosh, Wisconsin, SAD, Frances Rauscher, vjeruje da slušanje deset Mozartovih je minuta povećao intelektualne performanse. U članku objavljenom u časopisu Nature pokazala je privremeno povećanje IQ-a.
Nakon slušanja Mozartove sonate, učenici su imali poboljšanje u kapacitetu oko petnaest minuta.
Ali 1996. Mozartov je učinak bio ozbiljno doveden u pitanje. Istraživačica Susan Hallam sa Sveučilišta u Londonu testirala je 8.000 djece. Neki su slušali glazba kompozitora, drugih autora glazba pop i treća grupa priča.
Malu djecu su zamolili da uzmu IQ test prije i nakon eksperimenta. Znanstvenik je tada zabilježio da nema razlike između tri skupine djece. U intervjuu za BBC, Susan Hallam je objasnila da glazba klasična nije bila potrebna za poboljšanje pamćenja i ponašanja. Ovisi kako glazba slušatelj doživljava.
Ako su se istraživači složili da je Mozartov učinak imao blagotvoran učinak na dobrobit, nema dokaza da on ima bilo kakav učinak na intelekt. S druge strane, mnoge studije potvrđuju da je praksa a glazba djeci omogućuje veći napredak i razvoj inteligencije.