Karin Viard u "Majčinoj glavi"
Što vas je zavodilo u scenariju Glava mama ?
Priča mi se jako svidjela, s puno osobnosti i što nije "dogovorena". Volio sam i ton i dijalog. Ova mješavina humora, apsurdnosti, poezije ... bez da bude slatka.
Recite nam nešto o svom liku ...
Općenito, ne biram film na temelju lika kojeg moram interpretirati. Vrlo dobra uloga u lošem filmu, nema interesa. Uvijek me priča priča. Sasvim sam sposoban prihvatiti manji lik u dobrom filmu i već sam to učinio negdje drugdje!
Tu je uloga prilično laska, jer ova žena slijedi kurs. Ona ima svijest o želji za životom. U isto vrijeme, tu je i odricanje kod kuće: ona se nikada nije borila i više se neće boriti da zadrži svoju ljubav prema mladosti.
Živi stvari u kojima ih može živjeti, ali neće se boriti da ih dobije. Mnogo sam dobrovoljniji i nepopustljiviji, zaveo me je.
... i ovaj odnos majka-kći:
Zainteresiran sam za istraživanje odnosa majka-kći i paralela između njih dvoje. Osobito u ovom slučaju: uloge su obrnute kada imate majka depresivno, što je slučaj u filmu. Osim toga, Chloe Coulloud, koja glumi moju kćer, vrlo je lijepa!
Biste li rekli da je to nostalgičan film?
Smatram da je vrlo osjetljiv i sentimentalan. Sa stajališta tinejdžera, nema nostalgije: ona samo misli da spasi kožu. Pokušava je razumjeti majka i dajte joj osmijeh da dobije nešto što treba da odraste.
Što mislite o stavu majke u ovom filmu?
Ona se ne bavi i ima malo reakcije na ono što joj se događa. U trenutku kad nađe svoju veliku ljubav, pomiješanu s njezinom bolešću, kaže sebi: "Ako postoji nešto za život, hajde da ga živimo pokušavajući ne učiniti previše zla oko sebe". Ali inače, ona ništa ne poduzima kako bi uzela u obzir stvari i promijenila ih.
Koje mjesto drži bolest u ovom filmu?
Juliette se ne bori protiv ove bolesti, isprva je malo imaginarna, a zatim stvarna. Ali u isto vrijeme, priča se ne odnosi na snimanje bolesti, nego na put ove žene.
